24. February 2022. • INTERAKTIVNO

CASE STUDY: LET ORLA NAD DUNAVOM – VR/360° Multimedijska instalacija; Ilok Vrata Hrvatske

Na projektu Ilok, Vrata Hrvatske – Interpretacijski Centar sudjelovali smo od samog početka, od osmišljavanja postava do multimedije. U ovoj multimediji zadatak je bio interpretirati Orla Krstaša kao znamenitu životinju Iločkog kraja. Sadržaj koji se producira za multimedijske instalacije u muzejima i interpretacijskim centrima možemo općenito podijeliti na edukacijski i iskustveni. Edukacijski sadržaj ima za cilj objasniti neku informaciju ili ispričati neku priču, dok iskustveni ima za cilj prenijeti doživljaj ili emociju. Od početka smo znali da želimo stvoriti posebno iskustvo putem kojeg bi posjetitelji iskusili let orla nad Dunavom na način da lete zajedno s njim.

Prvobitna ideja koju smo razmatrali bila je da orao leti iznad naljepših lokacija Iločkog kraja. Čak smo i snimili nekoliko preleta na raznim lokacijama, no ubrzo smo shvatili da je puno bitnije približiti atmosferu i time stvoriti pravo iskustvo. Iz tog razloga odlučili smo se orla snimiti u jednom, kontinuiranom, polaganom kadru, u zalazak sunca. Time je to postalo više kontemplirajuće i čarobno iskustvo.

Tehnički aspekti i zahtjevi

Kako smo bili u mogućnosti sami osmišljavati kreativno rješenje interpretacije sadržaja, odmah smo se odlučili za VR/360° iskustvo, izolacija u VR kacigi omogućava veću usredotočenost na sadržaj, što s druge strane omogućava i bolji doživljaj.

S tehničke strane, to nije pretjerano složen zadatak: imamo 360° video leta dronom i kombinaciju 3D kompjuterski generiranog i animiranog orla. Najbitnija je izvedba, jer moramo napraviti fotorealni prikaz i doživljaj leta orla u zalazak sunca i “zalijepiti” ga na 360° snimku leta drona. Trebalo je prije svega napraviti tehničke testove dronova i 360° kamera, kako bismo se odlučili za najbolju kombinaciju.

Snimanje dronom

Za testiranje smo se uputili na zagrebačku Savicu, gdje smo imali dovoljno prostora isprobati kako se dronovi ponašaju u odnosu na kameru. Imali smo nekoliko opcija za dronove i kamere. Bitno je pronaći dobru kombinaciju navedenog, s obzirom da manji dronovi mogu nositi samo manje kamere, a težina svake bolje 360° kamere s osnovnom opremom prelazi 7kg. A s obzirom da smo namjeravali letiti nad rijekom, postojao je dodatni rizik za tehniku, te smo se odlučili ići s manjom kamerom, koja je pokretljivija. Finalni odabir stoga je bio DJI Mavic 2 i Insta 360x.

Snimanje na lokaciji proteklo je dobro. Znali smo kad trebamo hvatati sumrak, jer smo došli dan ranije i napravili testove svjetla koji su pokazali kako imamo samo jedan let na raspolaganju kako bismo uhvatili najbolje svjetlo prije nego se previše smrači. Jedan prelet dronom trajao je oko 20-tak minuta, te smo, sigurnosti radi, svakako željeli snimiti nekoliko varijanti. Svaki let je rizičan na svoj način, jer se iznad rijeke vrlo brzo stvaraju vjetrovi koji mogu stvoriti trešnju drona, samim time snimljeni materijal ne bi bio upotrebljiv.

Izrada 3D orla

Već tijekom priprema za snimanje, počele su i pripreme za izradu glavnog lika u ovom VR iskustvu, a to je Orao Krstaš.

Kreće se uvijek sa osnovnim upoznavanjem sa specifičnostima životinje. Kod ovakvih sadržaja, najčešće se radi o endemskim ili rijetkim vrstama životinja, te nije moguće kupiti bilo kakav model orla. Potrebno je izraditi specifičnu vrstu sa specifičnim teksturama. Teksturiranje endemskih vrsta utoliko je kompliciranje: često nema dobrih, detaljnih, dobro osvjetljenih fotografija, te se takve takve teksture često crtaju i u Photoshopu obrađuju od već postojećih.

Kada je model napokon dovoljno dobar, sa dobro apliciranom “kožom” (eng. skin) iznad tekstura, kreće se u izradu rig-a za animaciju. Rig ili “kostur” lika, osnovica je iz koje se rade animacije za sve likove. Likovi moraju imati dobro povezane dijelove tijela, kako bi pomicanje spojenih dijelova djelovalo prirodno. U slučaju životinja, to je dosta složen proces, a u slučaju 3D animiranja ljudi, još složeniji.

Za izradu visoko kvalitetnog 3D modela orla bilo je potrebno napraviti sustav za rendanje perja. Perje je dosta specifično u svom gibanju, te je bilo potrebno napraviti svojevrsnu simulaciju gibanja perja, prije nego se pusti u render. No, i tada je moguće da se jedan sloj perja probija kroz drugi nerealan i neprirodan način. U tom slučaju potrebno je ručno prilagoditi i međusobno ugladiti slojeve perja.

Animiranje orla

Realna animacija bilo koje životinje vrlo je zahtjevan zadatak. Prije svega, potrebno je napraviti dobro istraživanje o tome kako se ta životinja giba. Kao što smo spomenuli, vrlo je teško pronaći dobre reference. Srećom, ovaj naš orao Krstaš jako je rasporstranjena životinja i bilo je dovoljno materijala za izučiti točnu fizionomiju i način kretanja.

Usporedbom realnog leta, stvara se animacija leta našeg 3D orla. U toj fazi postaje jasno koliko je dobro rig napravljen u koraku prije. Dosta često se rig treba dodatno prilagođavati specifičnosti kadra.

Idući korak je kompozitiranje (eng. compositing) kompjuterski generiranog modela orla na živu sliku snimljenu kao 360° video. Za potrebe editiranja, slika je prebačena u equirectangular prikaz koji je praktični format za obradu materijala.

Compositing slike

Drugi veliki zadatak post produkcije brisanje je drona iz slike. Naš orao je velik, ali ipak nije toliko velik kao dron i ponekad dok zamahne krilima, ispod njega je vidljiv dron. Iz tog razloga bilo potrebno napraviti “zakrpu” neba tamo gdje se nalazi dron i u grubo ga izbrisati sa slike. Na takvu zakrpanu pozadinu stavlja se 3D CGI render orla, napravi se korekcija boje i finalizira se tako, da se što bolje stope kompjuterska i “živa” slika.

Vidno polje svakog oka potrebno je rendati odvojeno i kompozitirati odvojeno, jer se perspektiva uvijek ponešto mijenja. No, dubina koja se dobiva stereoskopskom slikom stvara dodatni wow! efekt kod gledatelja.

Distribucija sadržaja na VR headset

Finalizacija materijala uvijek se radi ovisno od tome kako će se puštati posjetitelju. Svaki VR headset ima drugačiju osnovnu rezoluciju i ako se želi napraviti najbolji produkt, potrebno je prilagoditi izlaznoj rezoluciji samog headseta.

Druga bitna stvar u ovoj fazi je i održavanje većeg broja headseta, te kontrola nad njima, kako posjetitelji ne bi imali mogućnost izlaska iz aplikacije i/ili nešto mijenjati unutar nje. Za takve slučajeve, koriste se software-i za kontrolu headseta i sadržaja, te je moguće istovremeno na svim uređajima definirati koji sadržaj će puštati, i na koji način.

Održavanje multimedijskih instalacija posao je za sebe, puno je toga što se vremenom može uništiti ili pokvariti. Srećom sustavom rada “na daljinu” (eng. remote), moguće je softwarske dorade odrađivati bez odlaska na lokaciju.