VRSTE I STILOVI ANIMACIJE

Kada u nekom ležernom razgovoru spomenemo animaciju, ili pak animirane filmove, obično nam padnu na pamet Tom & Jerry, Zekoslav Mrkva, He-Man… primjeri klasične 2D animacije koja nastaje u fazama crtanim na papiru. No, animacija se ne svodi samo na to. Postoje razni stilovi animacija, od klasične do kompjutorske, stop motion, kolaž…

Ali, idemo po redu…

Klasična 2D animacija

Klasična 2D animacija sastoji se od niza crteža, tj. nacrtanih faza nekog pokreta, koje kada ih se pusti u nizu, jednu za drugom, dočaravaju iluziju pokreta. S ovime je sve započelo, i ovaj tip animacije koristio se dugi niz godina. Obično su to bili crteži na papiru, ili pak na celuloidnim folijama, koje bi crtači animatori crtali na svojim crtačim pultovima koji su osvjetljeni sa donje strane, kako bi papir postao proziran. Na taj način mogli ste nacrtati i nekoliko faza nekog pokreta. Kasnije bi se ti crteži snimali posebnom kamerom, dizajniranom isključivo za tu fazu. Primjerice, Disney je sve do druge polovice 90-ih radio isključivo klasične 2D animirane filmove, koji su nastali ovom tehnikom (Mala Sirena, Bambi, Pinoccio, itd.).

Kompjutorski potpomognuta klasična 2D animacija

S razvojem računalnih (kompjutorskih) tehnologija razvili su se i novi alati za animiranje. Tako su papir, crtački pultevi i drvene olovke polako pali u zaborav (ili barem u drugi plan), te su ih zamjenila računala, ekrani, grafički tableti (za crtanje) i digitalne olovke. Od tuda i izraz “kompjutorski potpomognuta”. U svojoj osnovi, kompjutorski potpomognuta klasična 2D animacija jako je slična klasičnoj 2D animaciji, jer i ovdje imamo niz tradicionalno ručno izrađenih crteža koji u konačnici stvaraju iluziju pokreta. No, razlika je ta, što se ovdje crteži crtaju digitalno, bilo uz pomoć Photoshopa, Ilustratora ili nekih drugih sličnih programa. A samim time ne treba nam više niti kamera za snimanje crteža, već nam je samo potreban program za animiranje (After Effects, Toon Boom Animation, SynFig Studio itd.) kroz koji “provučemo” te crteže, odnosno grafičke elemente i u konačnici dobijemo iluziju pokreta, tj. animaciju. Cjeli proces izrade crteža, ali i animiranja je upotrebom računala moderniziran, te je sve puno lakše, brže i jednostanije jer nudi puno više mogućnosti i alata. Večina današnjih komercijalnih animiranim filmova i TV serija napravljena je na ovaj način.

Kompjutorska 2D animacija

Zasiguno se sada pitate koja je razlika između digitalno potpomognute klasične 2D animacije i digitalne 2D animacije. E pa, razlika je u tome što kod digitalne 2D animacije iluziju pokreta ne stvaramo na taj klasični starinski način crtajući ručno pokret u fazama, koje zatim animiramo u nekom programu. Dakle, animaciju i pokret ne stvara crtač, već animator uz pomoć računala i takozvanih key frameova. Doduše, da bi animator mogao animirati, potrebni su mu elementi koje će animirati, a to može biti svašta. Od likova i pozadina koje ilustrator nacrta i pripremi za animaciju (primjerice likove podjeli na osnovne elemente u layerima – glava, vrat, tijelo, kuk, nadlaktica, podlaktica, šaka, nadkoljenica, podkoljenica, stopala), pa sve do izrezanih i pripremljenih fotografija i vektorskih grafika. Animator zatim preuzima te slikovne 2D objekte i oživljava ih u nekom od programa za animiranje, uz pomoć spomenutih key frameova, pluginova, i raznoraznih efekata. Ovaj stil animacije najčešće se koristi prilikom izrade reklama, jer je jednostavniji i brži od digitalno potpomognute klasične 2D animacije.

Kompjutorski potpomognuta 3D animacija

Kako su se računala razvijala, nisu samo postala alata za izradu 2D animacije, već su pripomogla i kod razvoja jedne nove vrste animacije, takozvane kompjutoske 3D animacije, tj. CGI animacije! Likovi više nisu dvodimenzionalni, već postaju trodimenzionalni, i kreću se u trodimenzionalnom prostoru, i reagiraju na okolinu, kao i ona na njih. Samim time, razvili su se i programi za 3D animaciju, kao npr. 3d Studio Max, Maya, Blender, Zbursh itd. Kompjutorska 3D animacija je mnogo zahtjevnija i kompliciranija od 2D animacije, jer iziskuje tehničko poznavanje raznih programa, pa čak i poznavanje matematičkih i fizičkih osnova, kako bi ste kao animator mogli što bolje i lakše pristupiti, ne samo animiranju likova, već i stvaranju objekata i simulacija koje djeluju untar grana matematike, fizike i mehaničkih parametara (npr. simulacije tkanine, vode, vjetra, krzna, kose…). A prije nego pristupite samom procesu animacije, valja se uhvatiti u koštac sa 3D modeliranjem, riggingom (namještanje kortura) i skinningom (namještanje tekstura), i još nekim radnjama koje su od velike važnosti kod 3D animacije. Ovaj tip animacije je posebice zaživio u drugoj polovici 90-ih, te početkom 2000-ih. Kao što možda već i znate, Pixar je napravio prvi dugometražni animirani CGI film, riječ je naravno o filmu Toy Story iz 1995. Usljedila su još 3 nastavaka, kao i bezbroj drugih kompjutorskih CGI animiranih filmova (Bugs Life, Antz, Shrek, Ica Age itd.). A kompjutorska animacije uvelike je zaživjela i u svijetu igranih filmova, gdje je iznimno koristan alat za stvaranje spektakularnih specijalnih vizualnih efekata…

Motion Capture (digitalizacija pokreta)

Motion Capture zapravo i nije stil animacije, već proces digitalnog snimanja pokreta ljudi, životinja ili nekih objekata. Pokreti se snimaju posebnom tehnologijom, tj. kamerama ili senzorima i prenose u računalo. Ali, da bi se pokret uopće mogao snimiti, gumci moraju nositi i posebna odijela koja na sebi imaju lampice. Upravo te lampice služe kao trackeri za kamere, koje uz pomoć njih “hvataju“ pokret. U slučaju da se snima senzorima, princip je sličan, no umjesto lampica nose senzore koje su raspoređeni po cijelom tijelu. Kasnije se taj snimljeni pokret primjenjuje na digitalnom 3D modelu, što rezultira realističnim kretanjem digitalnog lika. Doduše, nužno je da animator ručno još malo “počisti” i doradi određeni pokret i doda tu i tamo koji key frame. Ova tehnika se uvelike koristi u svijetu filma, a posebice video-igara.

p.s. više o MoCap-u možete pročitati u našem blogu MoCap: Izvedbena umjetnost za digitalne svjetove

Stop Motion animacija

Kod stop motion animacije nemamo crteže, već animiramo fizičke predmete, tj. pomičemo ih frame po frame, i fotografiramo svaki taj frame, tj. svaki taj pomak. Na ovaj način možete animirati gotovo sve što vam padne po ruku! Primjerice, mogu to biti lutkice iz vašeg ormara sa igračkama ili pak posebno napravljene lutkice za ovakav tip animacije (sa kosturom i zglobovima). A mogu to biti i najobičnije stvari iz naše okoline… na ovaj način možete animirati i stolice u svom dnevnom boravku ili kuhinjski pribor. Mogućnosti su neizmjerne. Tijekom godina izašao je popriličan broj poznatih naslova napravljenih stop motion animacijom (Tim Burton’s The Nightmare Before Christmas, Corpse Bride, Chicken Run, Kubo and the Two Strings, Fantastic Mr. Fox itd.).

Animacija gline ili/i plastelina

Ovaj stil animacije vrlo je sličan Stop Motion animaciji. Zapravo, sam proces animacije je identičan, jer i u ovom slučaju animiramo stvarne fizičke predmete (ovdje napravljene od gline ili plastelina), koje pomičemo malo po malo, i zatim fotografiramo svaki taj pomak frame po frame da bismo u konačnici dobili pokret, tj animaciju. Razlika je u tome što za ovaj stil ne trebate posebno izrađene lutkice sa kosturima i zglobovima i ne možete koristiti stvari iz okoline, već svoje likove i pozadine možete izraditi sami, od gline ili plastelina, i animirati ih po volji. Doduše, ovaj stil nije jednostavan, i iziskuje mnogo strpljenja i vremena, ali finalni rezultat može biti poprilično jedinstven, zanimljiv i zabavan. Jedan od poznatijih primjera ove animacije kou smo mogli vidjeti na našim područjima zasigurno je serija za djecu Mio Mao, a tu su još i Purple & Brown, te Chicken Run.

Kolaž animacija

Kolaž animacija (eng: Cutout Animation) također je vrlo slična Stop Motion animaciji, jer funkcionira po sličnom principu pomicanja elemenata frame po frame i fotografiranjem svakog tog pomaka. Razlika je tome što ovdje ne animiramo, tj. ne pomičeno stvari ili/i lutkice, već pomičemo izrezane 2D elemente na 2D pozadini. Obično su to izrezani elementi od papira, od tuda i ime kolaž animacija. Vjerojajatno su najpoznatiji primjeri takve vrste animacije animirane skevence u Monty Python’s Flying Circus, te u South Parku. S tim da je kod South Parka samo prva epizoda napravljen na taj način, dok je u kasnijim epizodama i sezonama taj stil kolaž animacije zapravo lažiran uz pomoć računala.

Za potrebe uvodne špice emisije Idemo na put sa Goranom Milićem, izradili smo kolaž animaciju za svaku od njegovih destinacija:

Animacija grafika aka Motion Graphics

Ovaj stil potječe još iz 60-ih godina prošlog stoljeća, a danas je to jedan od najpopularnijih stilova animacije, posebice u svijetu marketinga i videa. Animacija grafika je, kao što i samo ime govori, animacija jednostavnih grafika tj. objekata (ilustracije, linije, točke, itd.), koji mogu i ne moraju biti stilizirani. Ovaj stil animacije uvelike se koristi u stvaranju raznih screensavera za videoigre, u reklamama, animaciji logotipa, u promotivnim videima, explainer videima, te raznim drugim slučajevima. Obično su to kratke logotip animacije, animacije uvodnih i odjavnih špica, prezentacija, i tome slično.

Animacija teksta aka Typography Animation

Dakle, animacija teksta je animacija teksta, odnosno slova, riječi i u konačnici rečenica. Nema tu neke mudrosti. U mnogim slučajevima su to jednostavne animacije, koje su čak i automatizirane u programima kao što je na primjer After Effects, pa je ponekad dovojno samo napraviti drag & drop nekog efekta na sam tekst, malo se poigrati sa key frameovima i animacija je skoro pa gotova. No, nisu stvari uvijek baš tako jednostavne. Ponekad zahtjevi klijenata budu malo složeniji, pa se valja malo i potruditi. U takvim slučajevima animacije tekstova itekako mogu biti kompleksne i zanimljive, te vizualno atraktivne. Animacije tekstova često se koriste u glazbenim spotovima (takozvani lyrics spotovi), uvodnim i odjavnim sekvencama, te explainer videima.

Animacija pijeska

Slično kao i kod animacije teksta, i kod animacije pijeska stvari su poprilično jasne. Dakle, animiramo pijesak, ni više ni manje! No, kako ga točno animiramo?

Pjesak se animira na staklu koje je osvjetljeno sa donje strane (takozvani lightbox), i to može rezultirati porilično impresivnim vizualima. Sam proces animacije je sličan Stop Motion animaciji, jer pjesak također pomičete (rukama ili nekim alatom, npr. drvenim štapićima) frame po frame, svaki taj frame fotografirate, i na taj način stvarate iluziju pokreta – animaciju. Doduše, u nekim slučajevima se animacija pijeska izvodi uživo. Ova tehnika datira iz 1969. godine. Sama ideja tehnike je poprilično jednostavna, no može biti dosta komplicirana i zahtjevna za izvedbu, pa se ova tehnika i ne koristi tako često.

Animacija boje na staklu

Slično kao i kod animacije pijeska, i ovdje animiramo na staklu. Ali, za razliku od animacije pijeska, animacija boje na staklu je još kompleksnija i zahtjevnija tehnika, i samim time nije baš popularna među animatorima, a pogotovo ne u komercijalnoj animaciji. Svaki frame ove animacije, tj. svaka faza pokreta slika se na zasebnoj staklenoj površini, slično crtanju na prozirnim celuloidnim folijama kod klasične 2D animacije. Ta slika na staklu se tada fotografira i evo vam jednog frame-a vaše animacije! Ovu tehniku je 1976. osmislila Kanadska animatorica Carolyn Leaf, koja je za svoj kratkometražni animirani film The street (napravljen ovom tehnikom) čak zaradila i nominaciju za Oscara.

Animacija na ploči za crtanje (Whiteboard)

Još jedan stil animacije koji je poprilično jasan i razumljiv već iz samog imena. Obično je riječ o videu u kojem ljudska ruka, ubrzano olovkom, tj. flomasterom crta po bijeloj ploči. Ovakav stil animacije najčešće se koristi u takozvanim explainer videima, kada trebate na što jednostavniji i efikasniji način obasniti i prikazati radnju, te je crtanje često popračeno voiceoverom, tj. glasom spikera koji objašnjava što crteži na ploči predstavljaju. Ovaj stil je relativno nov i pojavio se 2009. godine. U to vrijeme ovo je bio ekperimentalni marketinški potez. Vrhunac popularnosti dosegnuo je 2012/13. godine, ali od tada do danas je izgubio na toj popularnosti, iako se i dalje povremeno koristi u marketinškom svijetu.

I ovime smo eto došli do kraja. Naravno, o animaciji, tj. povijesti i tehnikama animacije bi se mogle napisati još stranice i stranice, no vjerujem da će vam za početak biti dovoljno i ovo malo informacija. Ukoliko zaista želite saznati više o animaciji preporučam da posegnete za nekom stručnom literaturom, npr. Disney Animation: The Illusion of Life, Timing for Animation, Encyclopedia of Animation Techniques itd.

I kao što bi Piggy Pork rekao…That’s all, Folks!

P.S. Pogledajte naše usluge 2D Animacija, 3D Animacija i Kreativna Rješenja