Kako snimiti dugometražni film s malo para?

Ovo nije new age tekst. Ali ako se pitamo kako prvi put u životu snimiti dugometražni igrani film s malo para, odgovor je da se sve svodi na stav. A priče o stavu su new age priče. Tako da ovo ipak jest samo još jedan new age tekst.

Dakle, o kojem je stavu riječ?

Stav je: SNIMAMO FILM, 100 %. Što god nam se nađe na putu, riješit ćemo, nastaviti dalje i snimiti film s malo para. Kako znamo da je to istina? Paulo Coelho i svaka new age pričica kažu: kad nešto želiš, cijeli se svemir uroti da ti pomogne.

Neprijatelj broj jedan

Na putu će stajati neprijatelji koji vam žele uništiti san. Popis neprijatelja: loše vrijeme, kvarovi opreme, bolesti koje haraju ekipom i najgori od svih, vlastita sumnja u uspjeh projekta. Ta sumnja, odnosno strah, poznat i kao neizvjesnost ili nesigurnost, ubojica je svega lijepoga.

Neprijatelj broj jedan inteligentan je i lukav. Kreće u napad onog časa kad se pojavi ideja da bismo mooooožda moooogli snimiti film s malo para. Koristi trikove, podmukle i originalne. On je skupina komandosa koja vam se infiltrirala u um onog trena kad ste počeli razmišljati o predprodukciji. I predstavit će se kao racionalno i odgovorno razmišljanje.

Na primjer: kad se radi kalkulacija i jasno se vidi da nedostaje otprilike 40 % budžeta za završetak projekta, strah će vam jasno i glasno reći da nedostaje 40 % budžeta za završetak projekta. ŠTO JE, NARAVNO, LAŽ! Gnusna laž.

…2 i 2 nisu 4, ako 4 znači da se ne snima…

Partner

Kako pobijediti strah? Tako da nađete partnera s kojim ćete započeti predprodukciju. Partner je potpuno predan projektu. To je jedino što mora biti. Podijele se zadaci i svatko radi svoje. Partner je tu da a) napravi svoj dio i b) provjeri jesi li ti napravio svoj. Pa tako ping-pong, pa malo zajedno, i voilà! Film je snimljen!

Koalicija voljnih

Što točno vi i partner radite u predprodukciji? Tražite ljude koji su voljni snimati film s vama. Traži se KOALICIJA VOLJNIH.

Od koga krenuti? Od scenarista.

Scenarij je nužan, a za njega treba scenarist koji zna napisati dobar scenarij, razumije koliko je produkcija financijski ograničena i ipak je spreman sudjelovati. Njegovo djelo i volja da se krene u predprodukciju presudni su. Njegov scenarij, ako je isprintan, jedino je opipljivo što u tom trenu postoji. No to je više nego dovoljno.

Sad počinje najljepši dio cijelog procesa: zamišljanje filma, crtanje storyboarda, traženje lokacija, crtanje novog, ljepšeg storyboarda, traženje boljih lokacija, zamišljanje boljeg filma… Dok se to rješava, paralelno se traži ostatak ekipe koji se želi priključiti projektu.

Koaliciju voljnih čine svi koji na bilo koji način sudjeluju u projektu, od ljudi koji vam iznajmljuju lokaciju do snimateljske i glumačke ekipe. Naravno, 99 % ljudi neće biti oduševljeno pozivom da se priključe projektu za đabe ili sitnu lovu. Njihovi razlozi nisu važni. Važno je naći onih 1 % koji to žele. Za to treba malo više vremena i sjedenja po kavama, ali izvedivo je.

Priprema, pozor, sad!

Priprema s koalicijom voljnih više je nego poželjna. Što je dulja i bolja, to je manje dubioza na samom snimanju. Scenarij se prolazi s glumcima i snimateljem, nekad kod kuće, nekad na lokaciji. Stvar postaje sve određenija. Pojavljuju se obrisi onoga što će biti na kraju.

Odbrojavaju se dani, i onda jednog jutra svane taj dan: POČINJE SNIMANJE!

Snimanje

Tada je odzvonilo strahu i sumnji. Snima se, i čovjek se time više ne stiže baviti. Tim više što stvar izgleda dobro. Zadnji strah, onaj koji negdje čuči i ponavlja da će nešto poći po zlu, utihnuo je. Glumci su super. Snimatelj i šarfer, asistent kamere koji pazi na oštrinu, također. I ton.

Sad slijedi sprint do kraja snimanja. Zbog ograničenog budžeta snimanje mora trajati manje od dva tjedna. Negdje nakon šestog dana jasno je da će nam ovim tempom trebati mjesec dana. Vrijeme je za preinake. Koje kadrove izbaciti, koje ostaviti?

U tom kaosu pomaže činjenica da se storyboard crtao i animirao u tri verzije. (Animirani storyboard, ili animatik, je storyboard složen u vremenu, s trajanjem svakog kadra; više o tome pišemo u članku o storyboardu.) Zbog tog ponavljanja svaki je, baš svaki, kadar u glavi. Kadrovi su pregledni, dostupni za analizu i eventualno izbacivanje. Mičemo sve što nije presudno.

Tu negdje počinje jurnjava. Glumci su prvi na listi: od sada imaju dva, eventualno tri pokušaja da daju sve od sebe, i nekim čudom to uspijevaju s lakoćom. Snimanje je dugo i naporno, svaki dan ostajemo dulje od plana i postaje neizvjesno hoćemo li sve stići snimiti. Svima je jasno da se utrkujemo s vremenom, ali predanost ekipe filmu je neupitna.

Tijekom tog snimanja prvi sam put u životu osjetio čari dugotrajnog, neprekidnog adrenalina. Od prvog dana nisam osjećao ni umor, ni glad, ni hladnoću, niti mi je itko išao na živce. Osjećao sam se odlično i ništa mi nije bilo teško. Jurimo da stignemo snimiti film i to postaje jedini cilj. Kad je to jedini fokus, sve druge potrebe nestanu.

Pojavljuju se situacije koje bi u normalnim uvjetima, u životu bez takvog fokusa, vodile u beskonačno raspravljanje, opravdavanje, uvjeravanje i povrijeđenost. No kad postoje fokus i cilj, svaka se takva situacija rješava najbržim putem. U tom trenu moje mišljenje i osjećaji ne postoje; važno je samo kako riješiti situaciju i privesti snimanje kraju.

Tim tempom, uz malo sna i puno adrenalina, završava snimanje.

Nakon kraja snimanja ide se spavati.

Nakon spavanja, još spavati.

I još malo.

Sven Marić

Povezane teme: video produkcija · Film.