15. December 2022. • PRODUKCIJA

KAKO SNIMITI DUGOMETRAŽNI FILM S MALO PARA?

Ovaj nije new age tekst, ali ako se pitamo kako prvi puta u životu snimiti dugi igrani s malo para, odgovor je da se sve se svodi na stav. A priče o stavu su new age priče. Tako da ovo ipak jest samo još jedan new age tekst.

Dakle, o kojem je stavu riječ?

Stav je: SNIMAMO FILM 100%. Što god nam se nađe na putu ćemo riješiti i nastaviti naprijed i snimiti film s malo para. Zašto znamo da je to istina? Paolo Coelho i svaka new age pričica kaže: Ako nešto želiš, Svemir će se urotiti da ti to pođe za rukom.

Na putu će stajati neprijatelji koji će vam željeti uništiti san. Popis neprijatelja: loše vrijeme, tehnički kvarovi opreme, bolesti koje haraju ekipom, te onaj najgori neprijatelj od sviju – vlastita sumnja u uspješnost projekta. Ta sumnja, odnosno strah, još poznat kao neizvjesnost ili nesigurnost, je ubojica svega lijepoga. Taj neprijatelj broj jedan (strah) je inteligentan i lukav. Kreće u napad onog časa kada se pojavi ideja da bi mooooožda mooooogli snimiti film s malo para. Neprijatelj koristi trikove, podmukle, originalne. On je grupa komandosa koji su se infiltrirali u vaš um onog trena kad ste započeli razmišljati o predprodukciji. Neprijatelj je tu i prezentirat će se kao racionalno i odgovorno razmišljanje. Na primjer, kada se radi kalkulacija koliko će cijela stvar koštati i kada se jasno vidi da nedostaje otprilike 40% budžeta za uspješan završetak projekta, taj strah će vam jasno i glasno reći da nedostaje 40% budžeta za uspješan završetak projekta – ŠTO JE NARAVNO LAŽ! Gnjusna laž.

…2 i 2 nisu 4, ako 4 znači da se ne snima…

Kako pobijediti strah? Tako da se nađe partner s kojim ćete započeti predprodukciju. Partner je u potpunosti predan projektu. To je jedino što mora biti. Podjele se zadaci. Svako radi svoje. Partner je tu da: a) napravi svoj dio, b) provjeri da li si ti napravio svoj dio. Pa tako ping – pong, pa malo zajedno, pa voilà! Film je snimljen!

Što točno partner i vi radite u predprodukciji? Tražite ljude koji su voljni snimiti film s vama. Traži se KOALICIJA VOLJNIH.

Gdje krenuti? Od scenariste.

Scenarij je nužan, a za to je potreban scenarist koji zna napisati dobar scenarij i koji razumije koliko je produkcija financijski ograničena, ali je spreman sudjelovati u projektu. Njegovo djelo (napisani scenarij) i volja da se krene u predprodukciju su presudni. Njegov scenarij (ukoliko je isprintan) jedino je opipljivo što postoji u ovom trenu. No, to je više nego dovoljno.

Sada započinje najljepši dio cijelog procesa – zamišljanje filma, crtanje storyboarda, traganje za lokacijama, crtanje novog, ljepšeg storyboarda, traganje za boljim lokacijama, zamišljanje boljeg filma… Dok se taj dio rješava, paralelno se traži se ostatak ekipe koji je voljan priključiti se projektu.

Koaliciju voljnih čine svi koji bilo kako sudjeluju u projektu. Od ljudi koji vam iznajmljuju lokaciju, do ljudi koji čine snimateljsku i glumačku ekipu. Naravno, 99% ljudi neće biti oduševljeno vašim pozivom da se priključe projektu (za đabe ili sitnu lovu). Njihovi razlozi nisu bitni. Bitno je naći onih 1% koji koji to žele. Za to treba možda malo više vremena i sjedenja po kavama, ali je izvedivo.

Priprema, pozor, sad!

Priprema projekta sa koalicijom voljnih je poželjna. Što duža i bolja, to manje dubioza ima na samom snimanju. Prolazi se scenarij sa glumcima i snimateljem. Nekad kod kuće, nekad na samoj lokaciji. Stvar postaje sve više definirana. Pojavljuju se obrisi onoga što će biti na kraju.

Odbrojavaju se dani i onda jedno jutro svane i taj dan – POČINJE SNIMANJE!

Tada je odzvonilo strahovima i sumnji. Snima se. Ne stigne se čovjek još i time baviti. Tim više što stvar izgleda dobro. Zadnji strah koji čuči negdje i mantra da će nešto poći po zlu je utihnuo. Glumci su super. Snimatelj i šarfer isto. Ton isto. I sada slijedi sprint do završetka snimanja. Zbog limitiranog budžeta snimanje mora trajati manje od 2 tjedna. Negdje nakon 6 dana snimanja jasno je da će nam ovim tempom trebati mjesec dana. Vrijeme je za preinake. Koje kadrove izbaciti? Koje ostaviti? U tom kaosu pomaže činjenica da se crtalo i animiralo tri verzije storyboarda. Zbog ponavljanja crtanja storyboarda je svaki (baš svaki) kadar u glavi. Pregledni su, dostupni za analizu i eventualno izbacivanje. Mičemo sve što nije presudno. Tu negdje počinje jurnjava. Glumci su prvi na listi. Od sada imaju dva, eventualno tri pokušaja da daju sve od sebe, ali, nekim čudom to uspijevaju s lakoćom. Snimanje je dugo i naporno, svaki dan ostajemo duže od planiranog i postaje neizvjesno da ćemo sve stići snimiti. Svima je jasno da se utrkujemo sa vremenom, ali predanost ekipe filmu je neupitna.

Tijekom snimanja prvi puta sam u životu osjetio čari dugotrajnog i kontinuiranog utjecaja adrenalina na um. Od prvog dana snimanja nisam osjetio niti umor, niti glad, niti hladnoću, niti mi je itko išao na živce. Osjećao sam se odlično i ništa mi nije bilo teško. Jurimo kako bismo stigli snimiti film i to mi postaje jedini cilj. Kada je to jedini fokus, sve ostale potrebe nestaju. Pojave se situacije koje bi u normalnim uvjetima (životu bez fokusa) vodile u beskonačno debatiranje, opravdavanje, uvjeravanje, povrijeđenost tuđim postupcima… No kako je tu fokus i cilj, svaka takva situacija rješava se na najbrži način. U tom trenu moje mišljenje i osjećaji ne postoje, već je jedino važno kako situaciju riješiti i privesti snimanje kraju.

Tim tempom, uz malo sna i puno adrenalina, završava snimanje.

Nakon kraja snimanja ide se spavati.

Nakon spavanja, još spavati.

I još malo.