9. studenoga 2026. • Priče

Kako smo snimali Plitvice kroz četiri godišnja doba

Prazna drvena staza uz jezero. Ljetno snimanje.

Prazne staze, rani polasci i sav posao koji ostaje izvan kadra.

Jedan od najvećih izazova na Plitvicama bio je snimiti prirodu bez posjetitelja u kadru. Za digitalni repozitorij Nacionalnog parka Plitvička jezera vraćali smo se kroz sva četiri godišnja doba. Ustajali smo vrlo rano i ekipu usklađivali s vremenom, svjetlom i dostupnošću lokacija. Ovo je priča o tom poslu.

Prazna staza ne dolazi sama od sebe

Drvena staza zavija uz jezero. Nema ljudi, pa pogled slobodno klizi preko vode, grana i slapova. Prizor djeluje posve prirodno, a upravo ga je u parku punom posjetitelja bilo najteže snimiti.

Dana 27. kolovoza 2023. fotograf je u park ušao oko 6:20 kako bi u miru postavio stativ. Nakon otprilike pola sata javio je ekipi da je već nastala gužva. Na fotografiji koju je poslao uz poruku kamera je još u prvom planu, a ispred slapa već prolaze posjetitelji.

Posjetitelji nisu određivali samo tko će se naći u kadru. Na nekim je lokacijama stativ mogao stajati jedino na drvenoj stazi, kojom su ljudi neprestano prolazili, pa su duge ekspozicije bile teško izvedive. Rani dolazak povećavao je izglede za miran kadar, ali samo ako su pristup, dolazak ekipe i postavljanje opreme bili unaprijed usklađeni.

Prije prve snimke: lokacije i kalendar prirode

Zadatak je bio izraditi fotografski i video repozitorij Plitvičkih jezera kroz sva četiri godišnja doba. Pripremali smo teme i lokacije, obilazili teren i uz materijale Parka proučavali kada biljke cvatu, a kada su životinje aktivne. Sastavili smo i popis biljaka s vremenima cvatnje te pitali Park što izdvojiti i gdje tražiti pojedine motive.

Četiri godišnja doba nisu značila četiri dolaska. Proljetnu smo etapu tjednima usklađivali s promjenjivom prognozom. Krajem svibnja već nas je brinulo da će proljeće proći prije nego što uhvatimo dovoljno materijala. Zato smo koristili i kratke prilike za izlazak, a opseg svakog snimanja prilagođavali uvjetima i ekipi koja je mogla doći.

Na neke lokacije posjetitelji u redovnom obilasku ne dolaze. Pristup i odlaske dogovarali smo s djelatnicima i rendžerima Parka. Njihovo poznavanje terena pomagalo nam je odlučiti što se gdje može snimiti i kada ima smisla doći.

Šupljara je dobar primjer. Dolazak i pratnju dogovarali smo s Parkom, a u studenome je djelatnik Parka odveo fotografa na lokaciju. Fotograf je stigao snimiti materijal prije nego što je kiša zaustavila rad na drugim dijelovima parka.

Snijeg ne čeka raspored snimanja

Krajem veljače 2023. iz Parka su nam javili da snježni pokrivač iznosi 68 centimetara. Grane i staze bile su bijele, ali zatopljenje i južni vjetar mogli su prizor brzo promijeniti. Krenuti odmah ili pričekati uvjete za kadrove koje želimo?

Samo za kameru, stativ i slider trebale su tri osobe, a duboki snijeg otežava svaki korak s takvom opremom. Razmatrali smo odvojene dolaske fotografa te video i dronske ekipe, ovisno o oborinama i suncu. Planirali smo i noćenje kako bismo snimili noć i jutro. Na jednom zimskom izlasku bilo je pet ljudi i dva automobila, a pripremu su činili i zaseban obilazak lokacija i testno snimanje.

Zima je donijela i jedno neplanirano kupanje: snimatelj Marin završio je u ledenoj vodi. Isti dan to je ekipi prepričao uz šalu, pa je uz fotografije snijega i slapova ostala i ta uspomena s terena.

Noć kod Velikog slapa

Jedne ožujske večeri dio ekipe stigao je do Velikog slapa nakon otprilike 35 minuta hoda od automobila. Dočekala ih je vodena maglica koja je otežala i noćni timelapse. O njemu smo ponovno razgovarali kad je materijal stigao. Noćno snimanje zahtijevalo je plan za tri stvari: dolazak s opremom, uvjete uz slap i povratak po mraku.

Dvije ekipe na istom terenu

Na veće terene izlazili smo sa snimateljima za fotografiju i video te asistentima, a sastav se mijenjao prema zadatku. Fotografija i video imaju svoje potrebe, pa ih je trebalo uskladiti na istom mjestu i u istom svjetlu.

Fotografije sa snimanja pokazuju isti posao u vrlo različitim uvjetima. Kameru i stativ postavljamo u snijegu, a nekoliko mjeseci poslije radimo uz stijene i slapove među jesenskim lišćem. Svaki put opremu treba donijeti, odabrati položaj i pripremiti kadar.

S tla, iz zraka i ispod površine

Fotografirali smo i snimali s tla, koristili dronove, rigove i timelapse te snimali pod vodom. Svaki postupak otkrivao je drukčiji park. Iz zraka se vidi odnos jezera i šume. Na tlu dolaze do izražaja staze, teksture i sitni detalji. Ispod površine otvara se prostor koji s obale vidimo tek djelomično.

Između kadrova trebalo je organizirati ono što se na snimci ne vidi: punjenje i dopremu dronskih baterija. Jednog siječanjskog dana nestalo je dobrog svjetla, pa smo dio vremena iskoristili za pripremu dronskih ruta za sljedeći dan. Čekanje sunca također je dio snimanja.

Podvodni kadar traži drukčije svjetlo

Podvodna etapa u kolovozu 2023. tražila je posebnu pripremu: dopuštenje, dogovor s Parkom, čamac i ronilačku opremu. U pripremnim porukama dogovarali smo čamac za Kozjak, ronilačka odijela i utege. Za prazne staze tražili smo rano jutro, a za ovaj smo izlazak predlagali vrijeme oko podneva, zbog sunca i svjetla ispod površine.

Iz te etape ostao je i video na kojem se na zaslonu opreme vide potopljene grane. Prikaz sa zaslona i završni podvodni kadar pokazuju dio puta od pripreme do rezultata.

Pogled treba spustiti i na list

U velikom krajoliku lako je tražiti još širi pogled. Repozitorij je trebao obuhvatiti i male motive, pa među fotografijama ima cvatova, kukaca, korijenja, ledenica te detalja vode i šume.

Takvi kadrovi daju ritam. Nakon širokog pogleda na jezero možemo zastati na listu ili cvijetu. Zato su priprema tema i vrijeme dolaska bili važni. Uz velike prizore trebalo je ostaviti mjesta i za ono što se primijeti tek izbliza.

Ista staza, drugo godišnje doba

Svaki povratak na poznato mjesto bio je nova snimateljska situacija. Mijenjali su se boja lišća, vodostaj, svjetlo, snijeg i led. Za montažu je važno i koliko se stari i novi pogled mogu usporediti.

Zato smo se u uputama za zimsko snimanje u siječnju 2024. posebno bavili ponavljanjem kadrova. Uz referentne fotografije tražili smo statične snimke i vrlo spore švenkove udesno. Predvidjeli smo i bilježenje položaja i visine stativa, kamere, objektiva i GPS koordinata. Cilj je bio dobiti što bolju podlogu za prijelaze iz jednog godišnjeg doba u drugo.

Ljetna i jesenska fotografija iste drvene staze pokazuju promjenu prirode, ali i promjenu položaja kamere. Zato ih je zanimljivo gledati zajedno. Prvo prepoznamo mjesto, a zatim uočavamo što se promijenilo.

Snimanje je završilo, materijal se i dalje koristi

Fotografije i videokadrove organizirali smo prema godišnjim dobima, lokacijama i vrsti snimanja. Zbirka ima tisuće fotografija i stotine videozapisa, pa dobar sustav omogućuje da se određeni prizor pronađe i iznova odabere.

Tom se materijalu danas vraćamo i pri odabiru fotografija za ovu priču. Iz njega je nastao i završni film koji povezuje sva četiri godišnja doba. Pritom se iznova vidi koliko je tih slika počelo mnogo prije uključivanja kamere: u pripremama, razgovorima s Parkom i vrlo ranim polascima.

Ekipa i suradnici

  • Fotografija: Vedran Metelko i Dorian Vukotić
  • Videosnimanje: Marin Nekić
  • Dronske fotografije i video: Marin Nekić i Igor Bogdanović
  • Asistencija kamere: Igor Bogdanović
  • Obrada fotografija: Vedran Metelko
  • Produkcija: BROJKA

Planirate snimanje na više lokacija ili kroz više godišnjih doba? Javite nam se pa ćemo razgovarati o pripremi.

Kako radimoŠto planiramo prije snimanja i nakon zadnje klape

Javite nam se i saznajte što možemo učiniti za vas!