IMA LI MUZEJSKOG ŽIVOTA BEZ MULTIMEDIJE?

Svatko tko je posjetio neki cool muzej, poput londonskog Tate Moderna, zna da je riječ o pravom multimedijskom iskustvu i da se u muzeju s dovoljno zanimljivog sadržaja može provesti kvalitetno vrijeme. Kao, recimo, neki luna-park za odrasle (i djecu) u kojem želite isprobati sve jer tko zna što nosi ona sljedeća soba. Otkada je, naime, prva legenda s pisanim objašnjenjem postavljena u nekom izložbenom prostoru, posjetitelji dobivaju informaciju ne samo gledajući umjetnička djela, nego i čitajući o njima. A ljudi vole znati više, onu pozadinu priče, to im je nekako u prirodi.  Ovo je tek djelić multimedije, a prožimanje njezinih različitih elemenata otvara muzejima nebrojene mogućnosti u prenošenju znanja, poboljšanju iskustva i privlačenju novih posjetitelja. S obzirom da je multimedija zapravo kombinacija više različitih medija, kompjutorizirani multimedijski sustavi nastavak su duge tradicije tehnologija interpretacije i tehnika tumačenja poput dijaprojekcija, panoa s tekstovima i diorama.

Multimedijska baza podataka s tekstom, slikama i zvukom može se brzo pretraživati, a rezultati pretraživanja mogu se pak pogledati lokalno ili dati na uvid preko neke mreže korisniku na udaljenoj lokaciji. To otvara mnoštvo mogućnosti na svim područjima muzejskog djelovanja, uključujući pedagoške aktivnosti, vodstva, istraživanja i rad kustosa… Ono što je nekada bilo nezamislivo, danas je potpuno normalno – iz udobnosti svog dnevnog boravka moguće je uživati u virtualnom obilasku Louvrea. Uz čašu vina. Hej, Joie de vivre!

Interaktivna multimedija voli aktivnog korisnika 

Interaktivna multimedija omogućuje komunikaciju između multimedijskog sustava i njegova korisnika, on je taj koji odlučuje što će i kada vidjeti. To je suprotno, primjerice, filmu, koji je linearan i nekako podrazumijeva da ga gledatelj od početka do odjavne špice pasivno gleda. Interaktivni medij od publike zahtijeva unos, korisnik odabire, postavlja pitanja ili određuje kriterije pretraživanja da bi aktivirao sustav i od njega dobio feedback. I neke nove knjige izrađene su kao multimedija, a prikazane informacije ovise o izboru čitatelja. Interaktivna multimedija uvelike mijenja način na koji dolazimo do informacija i definitivno od nas zahtijeva aktivnost.

A danas na meniju… ili kako korisnik navigira multimedijskim programom

Neki su sustavi konstruirani prema hijerarhiji tako da se odabire s “menija” dok se ne dosegne sam kraj sustava, odnosno informacija koje sustav može ponuditi. Drugi koriste načela hiperteksta, podaci su međusobno povezani u mrežu, a korisnici ih mogu pretraživati u sustavu aktivirajući veze koje se onda prepoznaju na različite načine. Ne tako davno jedini široko dostupni elektronički mediji za pohranu slika i filma bili su analogni videodiskovi. Pojavom digitalnih videokompresivnih tehnika danas je moguće integrirati video, grafiku, zvuk, baze podataka i programe u potpuno digitaliziranom obliku. Živimo zapravo u dosta zanimljivo vrijeme.

Multimedija je zabava, putovanje, iskustvo

Multimedijske instalacije u muzejskim prostorima mogu biti u rasponu od samo jednoga interaktivnog videokioska do potpuno integrirane izložbe i tehnološki osmišljenoga prostora. Kad se razmišlja o multimediji prilikom oblikovanja izložbe, neminovno treba imati u vidu posjetitelje izložbe. Krajnji cilj muzeja je zadržati posjetitelje zainteresiranima i angažiranima, a ujedno i privući mlađu publiku koja je već od najranije dobi naviknuta na touchscreen iskustvo pa će ih običan pano s tekstom teško zadovoljiti. Interaktivni kiosci vode vas primjerice na “putovanje” na temelju vaših preferencija. Unesete li ime osobe-umjetnika ili izložbe o kojoj želite znati više, dobivate pristup dodatnim informacijama, kao i o sobi u kojima su prikazana relevantna umjetnička djela i nastavljate svoj obilazak vođeni daljnjom znatiželjom.

Umjesto već spomenutih statičnih panoa, sadržaj je moguće obogatiti interaktivnim video zapisima koji će posjetiteljima dati dublji uvid u sadržaj izložbe, a za privlačnost ovakvog sadržaja bitno je naravno i umijeće storytellinga. Malim galerijama interaktivna multimedija otvara mogućnost da posjetiteljima ponude dodatno iskustvo i time kompenziraju manjak prostora. Interaktivna multimedija sjajna je kao svojevrsni prošireni katalog izložbe. Još 90-ih godina prošlog stoljeća za Nacionalnu galeriju u Londonu razvijen je računalni vodič, tzv. mikro galerija koja je omogućila posjetitelju da pregleda ono što ga zanima, kao personalizirani obilazak muzeja. Nađete li se u ogromnom muzeju, a nemate baš previše vremena na raspolaganju ovo zvuči kao super opcija.

Izložba Sedamdesetprva Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagrebu

U siječnju 2022. godine u Klovićevim dvorima postavljena je izložba Hrvatskog povijesnog muzeja pod nazivom Sedamdesetprva, a Brojka je imala priliku sudjelovati u realizaciji dijela multimedijskog postava. Upravo radi složenog povijesnog razdoblja koje je, prepuno emotivnog naboja, imali smo plodno tlo za što vjerniju interpretaciju i pokušaj da se korisniku približi doživljaj. 

Kustosi Hrvatskog povijesnog muzeja (Mislav Barić, Petra Braun, Ana Filep i Andreja Smetko) ovom su izložbom odabrali zahtjevni zadatak vizualnim, akustičnim i taktilnim komponentama prikazati svjedočanstvo 1971. godine i to povodom obilježavanja 50. obljetnice Hrvatskoga proljeća. Ta je godina jedna od prijelomnih godina hrvatske suvremene povijesti u kojoj je hrvatski reformni pokret, poznat pod nazivom Hrvatsko proljeće, doživio svoj vrhunac i slom. Riječ je o reformnom pokretu – tada se prvi put otvoreno, slobodno i masovnije izražavalo nezadovoljstvo hrvatskih građana položajem Hrvatske u tadašnjoj višenacionalnoj komunističkoj Jugoslaviji. Tražila se veća samostalnost Hrvatske, nacionalna ravnopravnost u jeziku, gospodarstvu i kulturi.

Temeljem povijesnih činjenica te putem prikupljene mnogobrojne muzejske, arhivske i knjižne građe te osobnih memorabilija samih sudionika zbivanja ili članova njihovih obitelji, po prvi put se nastojala prezentirati i muzeografski interpretirati priča i pobuditi emocija tog iznimno dinamičnog razdoblja. Izložba se, prema ideji kustosice Ane Filep, sastojala od šest složenih kronoloških i tematskih cjelina koje je bilo potrebno „oživjeti” u izložbenom prostoru Galerije Klovićevih dvori. 

Uz uvodni pregled događaja do 1971. pod nazivom Neka bude živost…, četiri glavne izložbene cjeline donosile su kronološki slijed zbivanja tijekom 1971. i to kroz djelovanje triju skupina oko kojih se pokret stvarao –  reformne struje Saveza komunista Hrvatske, Matice hrvatske i studentskog pokreta. Cjeline nose simbolične nazive po godišnjim dobima, koje više simbolički nego strogo kalendarski, odgovaraju razvojnim fazama samog reformnog pokreta. Posljednja cjelina pod nazivom Čuvanje nade upućivala je na posljedice sloma pokreta te je sadržavala sjećanja svjedoka vremena i njihovih obitelji na sedamdesetprvu i to pedeset godina kasnije.

Zahvaljujući brojnim posuditeljima (čak 40 privatnih posuditelja i 49 kulturnih i znanstvenih ustanova), Muzej je na raspolaganju imao raznovrsnu građu koju je prezentirao u originalu ili kopiji, te određenu količinu fotografija, video i audio zapisa toga vremena što je upotpunilo multimedijski doživljaj. Fotografije su se digitalizirale i unijele u kioske te pregledavale putem touch screen-ova, implementiranih tableta i osvijetljenih stupova.

Za audio zapise koji su uključivali glazbu, radio emisije, reportaže i slično posjetitelji su mogli koristiti kiosk sa opcijom korištenja slušalica.

Neki od video zapisa uz pomoć projektora reproducirali su se na zidove u muzejskom prostoru te je zvuk pritom ispunjavao prostoriju (kao da gledatelj zaista ne može pobjeći od duha vremena) ili je radi kakofonije u samoj prostoriji bilo potrebno za doživljaj individualno koristiti ekran i slušalice.

“Iza zatvorenih vrata”

Jedan od zahtjevnijih zadataka Brojke bio je izraditi audio snimku sastanka predsjednika Josipa Broza Tita s hrvatskim političkim vodstvom u Karađorđevu 30. studenoga i 1. prosinca 1971. godine. Sastanak nije bio dostupan javnosti te se odvijao „iza zatvorenih vrata” i trajao je dvadeset sati! Taj je iscrpljujući sastanak prethodio najavljenoj 21. sjednici Saveza komunista Jugoslavije od 1. i 2. prosinca 1971. na kojoj je bilo osuđeno djelovanje hrvatskog reformnog rukovodstva. Budući da autorski tim nije imao na raspolaganju tonski zapis samog sastanka već samo autorizirani stenografski zapisnik koji je na izložbi prezentiran u originalu (službeni transkript), ideja jedne od kustosica, Andreje Smetko, bila je da se sastanak tonski „oživi”.

Tako su u izložbeni prostor fizički postavljena vrata sobe za sastanke kako bi se posjetitelja potaknulo da zaista prisloni uho i posluša odabrane dijelove razgovora. Time bi posjetitelj postao lik u vremenu, a misterija samog događaja pojačala bi emotivni dojam. 

Krenuli smo od samog transkripta magnetofonskog snimka sastanka opsega 349 str. te pomnog odabira dijelova razgovora, koji je pripremila kustosica Andreja Smetko, u trajanju od 8 minuta, kako bi se zadržala pažnja posjetitelja te ujedno dobio uvid u samu srž sastanka. Proveli smo neko vrijeme istraživajući glasove odabranih sudionika na sastanka kako bismo pronašli čim vjernije imitatore. Nije bilo dovoljno pronaći dovoljno sličan glas, već nekoga tko će moći dočarati specifične individualne govorničke značajke. Radilo se o poznatim sudionicima: Josipu Brozu Titi, Savki Dabčević-Kučar, Miki Tripalu i Vladimiru Bakariću. Dakako, pogoditi atmosferu, napetost i duh vremena bio je dodatni izazov koji je zahtijevao redateljsku intervenciju kolege Natka Jurdane, koji je radio sa iskusnim spikerima Nikicom Viličić, Danielom Dizdarom i glumcem Hrvojem Percom.

Korisnik, korisnik, korisnik

Multimedija je pojava s mnogo lica no uspjeh multimedijskog sustava ovisi o privlačnosti sadržaja za njegove korisnike. Sadržaj je, čini se, sve. Odrasli, a pogotovo mlađe generacije, multimedijski su sve pismeniji i ta će se pismenost samo povećavati. Najobičniji odlazak u lanac brze prehrane pretvorio se u interaktivno multimedijsko iskustvo. Uzmemo li u obzir brzinu tehničkog razvoja kojemu smo svakodnevni svjedoci i sudionici, možemo zaključiti da smo od multimedije vidjeli tek obrise i da je ona itekako primjenjiva i sve više neophodna sastavnica muzeja koji se želi (po)hvaliti brojem posjetitelja. Granice multimedije su tamo negdje gdje i granice mašte i kreativnosti.

P.S. Pogledajte naše usluge Kreativna Rješenja, Multimedijska Instalacija, Razvoj Aplikacija i Igara