ZAMKA DOBRE IDEJE KOD KREATIVACA: IZ POZICIJE JEDNOG SCENARISTE

Dugo sam pisao kratke priče a onda su se dogodile dvije stvari, pogledao sam seriju The Wire te imao ludu sreću da se režiser Petar Orešković zainteresirao za jednu od mojih priča i po njoj snimio kratki film. Volio bih se sada poslužiti onim klišejom – i ostalo je povijest. No, klišeji su tako cliché, a dobar scenarist ih izbjegava kao kugu i traži bolju ideju. I sad dolazimo do zamke dobre ideje.

Isprva sam mislio kako je sve što mi za scenarij treba – dobra ideja. To je svakako jedan od preduvjeta, ali za DOBAR scenarij nikako nije dovoljno. Naime, potrebno je neizmjerno mnogo zanatskog umijeća koje dolazi s bezbrojnim pokušajima i pogreškama. No, kako ga steći?

Pod broj jedan potrebno je izbiti iz glave romantičnu viziju pisca/scenarista koji na osamljenom mjestu, po mogućnosti u kućici uz jezero, te s buteljom finog Chiantija i kutiju cigareta piše u naletu inspiracije.

To ne postoji. Za slučaj da nisam bio jasan ponovit ću. To. Ne. Postoji.

Radi se o plodu mašte, o eskapizmu tih istih scenarista i pisaca koji u stvarnosti muku muče da riječima prekriju bijelu stranicu i isporuče dogovoreni tekst na vrijeme dok im okolina kenja neka radije pronađu neki pravi posao, a iz pozadine slušaju dječji plač. Ne pretjerujem, dok ovo pišem zbilja mi dijete plače u susjednoj sobi i rado bih se teleportirao u kućicu s jezerom.

Pod broj dva, ovo nije Hollywood. A bogami ni Bollywood! Da budemo sasvim iskreni, nije čak ni Nollywood (izguglaj), nego mala balkanska kinematografska palanka. Ništa nije nemoguće, ali tu činjenicu treba imati na umu i u skladu s njom prilagoditi svoja bajkovita i neinformirana snoviđenja. Ne treba prestati sanjati, ali je potrebno biti svjestan situacije na tržištu kao što je naše.

Pod broj tri, unatoč svemu navedenom neke su stvari univerzalne i vrijede za sve scenariste ma na kako malom tržištu nastojali opstati. A jedna od najvažnijih je – vrijediš koliko ti vrijede suradnici! Scenarij nije proza, scenarist nije književnik, film ili serija kolaborativne su djelatnosti, a to znači da ti trebaju drugi ljudi kako bi tvoja ideja zaživjela. Uz dovoljno truda i upornosti pronaći ćeš suradnike koji će cijeniti tvoj trud i pomoći ti da unaprijediš svoje vještine, a onda ćete zajedno napravit mega-uspješan projekt te pokoriti publiku i kritiku!

No, da se vratim malo na vještinu i kako ju steći.

Ključno je čitati već napisane, dakle tuđe scenarije, kao i poneki priručnik o pisanju istih. Mnogi kolege i kolegice kao svoje Biblije često spominju “The Story” Roberta McKey-a ili “Save the Cat” Syd Fielda. Na netu se može naći mnoštvo različitih priručnika, a već spomenutima dodao bih “The Art of Dramatic Writing” Lajosa Egrija, “Napiši scenarij” domaće scenaristice Jasmine Kallay kao i “Pjesničko umijeće” od Nicolas Boileau. Ovaj posljednji je francuski dramski teoretičar iz sedamnaestog stoljeća. Znam da ovo sada djeluje kao preseravanje, ali samo na prvu, a dobar scenarist NIKAD ne piše na prvu. Naime, tip je napisao dva stiha (pazi tad se još pisalo u aleksandrincu) koja su mi se usjekla u pamćenje.

Prvi stih:   

“Blažen bio pjesnik koji može glatko,

prijeći sa slatkog na tužno i s gorkog na slatko“

On tu misli na umijeće pisanja obrata. U čemu je fora? U tome što ako u sceni nema obrata, nema ni scene! Baš nitko ne želi gledati likove čija se raspoloženja ili situacija u kojoj se nalaze nimalo ne mijenjaju. Serem, ima ih, no svih njih petero žive u Francuskoj. I da, njihov zemljak Nicolas Boileau okreće se u grobu. Enivej, scena je film u malom, a da bi film funkcionirao kao cjelina scene također trebaju funkcionirati. Promotrite pažljivo svoje omiljene filmove i vidjet ćete da je to zbilja tako.

Drugi stih vrijedan citiranja:

“Požurite polagano i bez gubljenja srca,

Stavite svoj posao dvadeset puta na nakovanj.“

Što je pjesnik htio reći? Htio je reći NE ODUSTAJ i prepravljaj tekst ako treba i dvadeset puta. Nije zajebancija, ako nisi spreman/spremna prepravljati tekst dvadeset faking puta nemoj ni razmišljati o pisanju scenarija. Ima toliko drugih plemenitijih, unosnijih i lakših zanimanja.

Nagradno pitanje, što mislite koliko sam puta prepravljao ovaj tekst?

Dodao bi još jednu univerzalnu mudrost – cijeni svoje vrijeme i pažljivo biraj u koji ćeš ga projekt utrošiti.

Čini se paradoksalnim, jer kog vraga onda beskonačno dorađivati tekst ako s druge strane trebaš cijeniti svoje vrijeme? No eto, u tom grmu pronalaženja balansa leži zec mudrosti. Jebiga ja baš završio klišejem. No pravila su tu da se krše ako za to postoji opravdanje, a ja sam svoje pronašao upravo u ovom primjeru da demonstriram kako su pravila tu da se krše.

Natko Jurdana

P.S. Pogledajte naše usluge Kreativna Rješenja i Kreativno Pisanje